.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< rujan, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (14)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (6)
Studeni 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Opis bloga



xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu

xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave

xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje

xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati


saša matić
kralj izgubljenih stvari

Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim

Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota

Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se

Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna

I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju

I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas

Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo

Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari

Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se

Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna


donna ares
ostavljaš me samu

ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu

Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini

Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti

Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude

Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati



XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....

xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene

xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...

xxx
find something to live for
and
something to die for!!!

XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše


učini nešto

da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...


kad vrijeme

kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr

slutim...


slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...


image hosting for myspace

image hosting for myspace




griješila sam mnogo...
sad mi je žao što nisam više,
što nisam luđe...
jer kad umrem
svi grijesi bit će moji,a
sve ostalo tuđe...


anoniman
opet me zoveš...
u kasne sate, kad na san se spremam..
misliš možda da u san ćeš da mi uđeš..
prije sna zoveš me, anoniman i sam..
VOLIM TE I PREVIŠE...
žalim slučaj, ja ne znam tko ste..
anoniman ti si za mene..
osoba nepoznata, bez adrese i broja..
opet me zoveš..dal kaješ se možda..?
sam si želio kraj...želio si nešto drugo,
a to nisam bila ja..
e pa znaj, anoniman si, ali te poznajem..
to što si želio bila sam ja...
neke stvari nisi vido, ali zato jesam ja..
davno već proživjeh takvo što, vjeruj ponoviti neću s tobom..
dobio si što si htio..
stranac si za mene sad..
ono što si htio bila sam ja..
kasno si shvatio..ne tiče me se...
nije da ne bi usne tvoje ljubila, ali
inat je jači od mene..
anoniman i poražen..Myspace

Myspace


ja željna osvete..
slatko li je..bolno li je..
mali, možeš osjećati, da ja osjećam isto..
dokaz davno posijan..
želio si nešto drugo..
to sam bila ja..
za tebe sada,dušo, samo anonimna...

ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..


free image hosting

free image hosting




trebaš mi ti,
snagu mi daj,
budi moj put
kroz trnje u raj,
kad utihnu svjetla i dim...
kad ostarim...

kad si odlazio
poželjela sam ti sreću...
kao da sam znala da te više
vidjeti neću...

XXXX

TI -si -TU
prijatelji moji
noćas odlazim
odlazim daleko,
tamo gdje ga nema
tamo gdje ništa na njega ne miriši...
ništa osim mene...

teško je kad ti je srce vozač
nema puta koji me tebi ne vodi
pomislim
zaplačem
sanjam
ti si tu...

nećeš otići nikad
iako bi voljela...
ponovno slobodna biti
lišena bremena tvoje ljubavi..
prosto i nevino,
volim te još..

ti si tu
bio...
ostao
gost koji nema doma svog..
parazit u srcu mom...
zar nije vrijeme da se odseliš?



Obelezena

U ovom gradu nema ljubavi za mene
ovdje svi znaju da sam nekad bila tvoja
i svaka stopa još me podsjeća na tebe
ma kuda posla ja

U ovom gradu kao nikoga da nemam
svi naši prijatelji sad su samo tvoji
i kad poželim nekom drugom
da se predam za tren to znaju svi
kad iza leđa čujem evo to je ta
pola je nema od kad nije njegova

Obelezena tvojim usnama
na kilometar vidi se moj bol
da niko poslje tebe nikada
vise ne poželi dodir moj

Obelezena kao da mi je
na čelu tvoje ime ostalo
preboljet ću te pre il' kasnije
i slobodna ću biti ponovo
slobodna ću biti ponovo



Kada te svi nerviraju
kada ti mira ne daju
ako si sam i na sve ljut
dođi do mene, znaš ti put
Spremi se, požuri, hajde dodaj gas
zamisli, zažmuri, noć je iznad nas
preskoci kuće i ulice
dođi kod mene na poljupce

Kada ti ništa ne ide
kad oči izlaz ne vide
kad nemaš s kim, i nema š kud
dođi kod mene, ne budi lud


srijeda, 12.09.2007.

prisjetite se što ste bili...

o da, Kia je čitala stare dnevnike.......

nekako kad čitamo te stare dnevnike kao da opet

proživljavamo davno proživljeno....

tako je i Kia to napravila.......

markiranja, prva pijanstva....jedinice....maturalac....
velika prijateljstva...

opet je bila zaljubljena u onog malog radi kojeg si je

žiletom urezivala njegovo ime na ruku.....jedno je sigurno :

za to sad sigurno ne bi imala hrabrosti, a niti bi mi palo na pamet...ali ljubav svašta radi od ljubavi......


Kia je opet proživjela udarce i ružne riječi koje joj je

priuštio njezin otac...nekad je bila kriva, nekad

nije....boljelo je i ostavilo trag,.....ne samo u vidu plavica

već i na srcu....

kia je opet proživjela onu jesen kad se ludo zaljubila u

osobu koju je voljela narednih 5 godina....sve lijepe

trenutke....svu bol preboljavanja....kia je bila jako

osjećajna....

kia je opet proživjela upis na fakultet, privikavanje na

Zagreb, rastanak od rodnog grada, obitelji i

prijatelja.....bijeg od nesretne ljubavi od koje nije toliko

pobjegla jer je nije izbacila iz srca....snalaženje i susret s

ljudskom pokvarenošću...pad prvih ispita..bio je to veliki

preokret...bilo e


kia je puno plakala kad je saznala da se njezina ljubav

ženi i postaje tata.....i bila je dugo usamljena zbog toga....

kia je dugo vremena bila razočarane u sve, ali je još

uvijek imala snagu moliti i hvaliti Boga....imala je puno

vjere....

kia je bila snažna usprkos tomu što se svijet okomio

protiv nje....imala je cilj u koji je vjerovala.....

kia je puno plakala kad je tata otišao....bol,

bijes..ogorčenost...nijekanje istine.....

kia je znala je kuda put kojim hoda i preskakala sve

prepreke bez obzira koliko bilo trnovite....

znala je Kia...

zna Kia i sad....samo je bila malo skrenula s puta....

opet se zaljubila kao nekada davno, opet se bori da

postigne davno obećani cilj....sebi i tati.....

opet preboljeva ljubav.....

opet crpi snagu iz malih stvari.....opet stječe

prijatelje....neke gubi.....

opet pruža šansu nekoj osobi za koju "nema nekih

osjećaja...."

još uvijek pati jer je tata otišao....

i Kia je još uvijek tu i živi.....

Kia vidi da život tvori put sa nekoliko smjerova...većinu

puta je išla onim "naprijed, samo pravo".....par puta je

izabrala smjer lijevo ili desno....svaki od njih je prošla i

obećala se ne vratiti na njih.....ali opet je i zabasala....

i sad je opet našla onaj pravi "samo naprijed"...samo je

ovaj put našla snagu tako da se prisjetila onoga što je bila

prije....vratila se na "početak početaka"....vidjela kako

završava priča svakih od onih "smjerova " i odlučila se

okrenuti i vratiti na pravi put jer jednom proživljeno -nikad se ponovilo....

kia je već obrisala sve njegove poruke iz mobitela.....izbrisala je i njegovo ime i broj......
prekinula svaki kontakt s njim....
danas je Kia obrisala svoj profil s iskrice i s netopolisa ..kia je osim njega imala i neke druge drage ljude s kojima se tamo čula....otišla je bez pozdrava i


možda nije fer, ali tako je moralo biti..
kia je odlučila opet staviti svoj ponos na prvo mjesto....

odlučila je uspjeti na faksu i staviti to kao prioritet....

i Kia je odlučila dati šansu osobi koja ju je

zavrijedila...osobi čija poruka joj jutri stavlja osmjeh na

lice....čija poruka joj poželi slatke snove...osoba čiji glas

voli čuti....ne voli ga Kia na način kao što voli NJEGA, ali

će pokušati.....

eto...Kia je napravila sve drastične mjere da ga

zaboravi....jedino što nije u njezinoj moći je da ovlada

svojim srcem....ali će se truditi i njega stišati.....svim

silama...

Kia će živjeti svoj život....neće trčati za sudbinom jer zna

da je neće stići....ovaj put će čekati da ona dođe njoj....

a Kia je čudna u ovo predjesenje vrijeme....kad cijela

priroda umire.......u bojama....Kia osjeća zbivanja....i ne

griješi....



i još jedna odluka.....Kia je odlučila opet pisati dnevnik....onaj rukom pisani......voli kia svoj blog, ali joj je porebno nešto konkretno...što će za par godina uzeti u ruke i opet proživjeti......




| - 23:03 - ...why?.... (13) | print.... | # |

nedjelja, 09.09.2007.

iskoristiti dan.....

mrzim pasivnost i monotoniju.....

a kako opet ispadne da mi dan/i budu monotoni.....

ljenost.....


od kuda ona....

neke nas stvari zanimaju više, nego druge....


evo primjera: Kia zna provesti i par sati na netu istraživajući "svijet".....Kia uz net zna i dočekati zoru......
i nije važno što kičma trpi svoje.....i što se oči sklapaju....za to se snage ima....

zna li Kia provesti više sati bez prekida učeći....ili dočekati zoru uz knjigu.....
znala je ...
više ne zna.....


zašto je to tako.....,

možda zato jer "ono što se mora" u biti je teško....

a ono "što se ne mora" nije teško.....

Kia bi nekad voljela raditi 1000 stvari odjednom.....

napraviti puno stvari u jednom danu....

krene, zagubi se negdje u određivanju prioriteta i na kraju.......

napravi ništa.....

pokrije se dekom po glavi.....

i prisili se zaspati.....

samo da dan prođe......

pa će sutra iznova.....i tako redom......

Kia bi htjela biti uspješna......

i Kia jako dobro zna što želi.....

i kako to postići.....

i što je sve potrebno......

ali opet se dogodi da bude ne-uspješna......

prolaziti ispite iz prve.....

imati vremena za obitelj......rodbinu...bake...djedove....

čuti se s prijateljicama.....

kavariti......

provesti sate na netu.....

vježbati.......

ići u shoping......

biti uvijek našminkana...nokte ko iz snova....depilirana...

imati sve savršeno posloženo....knjige, odjeća, uspomene.....
čistu kuhinju da se s poda može lizati.....

uvijek biti nasmijana i puna energije.....

red i poredak......

moš' si mislit...........

Kia je perfekcionist....ili kako treba ili nikako.....

A što se dogodi kad Kia sve to hoće?


nered.....

e baš to.....

pogledajmo to ovako:

kad se sprema ispit, život kao da stane.....

i sve ću kao, nadoknaditi kad prođe ispit.....


a onda ljosnem ispit...pa nisam napravila ništa.....

Kia se uz najbolju volju za učenjem ustaje ujutro u 7:00.....puna energije....tuširanje....voda za kavicu već kuha.....voće za dobro jutro....
pravi se krevet.....otvara prozor....e da prljavi su jer je kiša padala, a Kia nije bila tu da spusti rolete....ali oprati ću ih kad ispit prođe.....
na kompjuteru već svira glazba po raspoloženju.....
e da...trebalo bi onaj veš staviti prati....odmah...
e one šalice od kave što mi ih se nije dalo sinoć oprati....i to.....

mobitel zvoni....mama....e jesam probudila sam se...pijem kavu pa ću učiti....jedna, druga cigareta....dobro, sad znam što je novo od "sinoć" iz rodnog mi kraja....
bem mu čep....evo su mi ostale još 3 cigarete....
ne mogu ja iZdržati na tome....
idem sad odmah u dućan ( onaj tu ispod zgrade) po njih pa da kad krenem učiti da se ne prekidam...e i frižider je kao prazan...treba ga napuniti...ali onaj dućan ispod zgrade nema baš neku ponudu, ići ću u onaj veliki marker 3 bloka dalje....idem odmah...ali kako ću sva ovakva rasčepušana....
e što obući....
ajoj, nisam ispeglala trapke....idem odmah....
a koji podočnjaci....ajmo malo make up....
a kiša pada....k vragu.....bi li išla?
a idem....kad sam se već spremila.....
Kia jako voli velike markete...što je novo, a što staro....
košarica puna svega...najviše onoga po što nije došla.....
brrrrrrrr...hladno je ....i Kia je mokra unatoč kišobranu...putem do doma misli samo na topli čaj i termofor......
aha...poštanski sandučić je pun....kupi račune....prospekte....
ah napokon, dome slatki dome.....
skidanje i presvlačenje....
pospremanje namirnica....
skuhati čaj,......
razgurnuti veš.....
a što ima na vijestima?
treba ovo smeće baciti...idem sad ,....taman će čaj biti gotov....
e fino....sad ću popiti čaj i pregledati poštu pa ću učiti....
ajoj, kad sam ovo trebala platiti.....idem odmah...komp je uključen, treba se samo spojiti na net....
eto...a dok sam tu idem pogledati poruke na iskrici....
aha XXX je online....pola sata prepucavanja....dosta je bilo...offline ...još samo da vidim mail.....blog....aha, ok gotovo....
napokon, krećem s učenje.....
45 min kasnije....
al sam gladna....
e što ću sad jesti.,...nema mame da me čeka s ručkom...moraš sama.....e što bi jela....hm...10 min kontam...
a da treba bit nešto sa "žlicom"...rižoto....idem odmah, pa ću učiti kasnije, a i mozak bolje radi kad je želudac sit...
sat vremena spremanje.....
20 minuta jedenje....
pa pranje suđa....
ajme al sam umorna....
idem samo malo odmoriti, a pogledati ću malo tv.....
tri sata kasnije.....
mobitel...
frendica.,...e što radiš?
ajme stara ja zaspala....
e i ....
da, da baš je konj....
ma e, bila u trgovini....e vidjela sam da su dobile novu kolekciju....bla bla....sat vremena...
e stara aj dođi na kavu do mene....
ok, čekam te.....
idem učiti sad dok ona dođe.....
2 sata kasnije.....
portafon....uđiiiiiiiiii......
kavica.....
bla bla.....
kasno je već, idem kući...ok, stara..
aj me prati...evo, odmah....
napokon, mir...
e sad ću još malo učiti....
pola sata....
idem vidjeti jel xxx online...neću dugo....
jutro..opet smo previše chatali....e da...aj nećemo više...moš si misliti..e da opet nisam vježbala,ma nema veze sutra ću...
spavanje..........podne? zar sam toliko spavala....?

i što je Kia napravila....uredno uneredila dan.....



kako bi trebao izgledati savršeno organiziran dan kod Kiee?

ustajanje, tuširanje, kavica...
isključiti mobitel...ne paliti komp....
učiti....
učiti...
učiti,...
ručati....
malo odmoriti....
čuti se s mamom, frendicom....
popiti kavu...
učiti...
učiti...
učiti...
večerati...
otići na kavicu sa frendicom....
na putu doma, svratiti u dućan i kupiti namirnice....
doći doma, čuti se s XXX....
tuširati se...ići spavati...i tako lijepo....pih...i to mi je neki život....a gdje je sve ostalo što treba učiniti ....

he he....
Kia je izgubila smiso za organizaciju...

i tek sad shvatila.......

Kia perfekcionist?

he he.....


A SAD MI RECITE KAKO IZGLEDA VAŠ SAVRŠENO ISPLANIRAN DAN?



| - 00:21 - ...why?.... (3) | print.... | # |

četvrtak, 30.08.2007.

što se sve može naći u poštanskom sandučiću?

dođete s ljetovanja i prva stvar koja vam naravno zagrije srce je pogled na svoj dragi dom.....ma koliko nam drag bio odmor i uživancija po cijele dane ipak je "doma najljepše"....
tu jednominutnu idilu rasprsne pogled u vaš poštanski sandučić......već iz daljine može se zaključiti da će vam trebati vremena da od onoga što se inače naziva "pošta" to uistinu i napravite.....još imate i sreće ako ne morate "sadržaj " kupiti po podu.....ili onaj koji se na njemu nalazio, ali je vjetrom netragom nestao......
vratiti ću se unatrag nekih 10-15 godina....bijah tad još mala, ali se jako dobro sjećam kako se dragi gospon poštar čekao uredno pred kućnim pragom....posebno je bilo od važnosti vrijeme blagdana kad se očekivala nečija čestitka ili pak pismo od prijateljice iz nekog drugog grada....veselju nikako kraja kad bi pismo i stiglo....
u toj priči bi se gospona poštara lijepo ponudilo sokom ili nekim drugim napitkom, prebacilo par novica i tako....sasvim sam sigurna da su poštari osobe na drugom mjestu, poslije frizerki , koji prvi saznaju glavne tračeve i najzanimljivije novice, a da ne govorim o onome što mogu saznati samo po boji kuverte koju isporučuju....
kakva je situacija sada?
u malim gradovima više manje vrijedi ona stara : "bolje utrt ,selo nego tradiciju" iako s malom preinakom : gospon poštar se ne čeka više "kao ozebao sunce" već mrzovoljnih lica jer iz njegove torbe izlaze čestitke, ali one zvane trajni nalog s uglavkom -uplatiti najkasnije do....
čemu slati pismo ili čestitku kad su tu supstituti zvani SMS, E-mail, a i pozivi više nisu tako skupi....
no da se ja vratim na temu poštanskog sandučića.....
otvorim ta mala vratašca.....pola se nađe na podu, većina je u poparanom stanju još zakačeno u malom otvoriću, a nađe se nešto i u unutrašnjosti......
gušt mi je skuhati kavu i lagano krenuti.....o pa propustila sam dva izdanja ZG News-a, otvorena je nova pizzeria, uskoro otvorenje novog trgovačkog centra i to baš u Novom Zagrebu.....ah tu su i dva letka za onu staru pizzeriu ( očito je netko htio prije na pauzu)....krediti povoljno.....računi za vodu, struju, odvoz smeća, halo usluge, adsl, plin, striček koji očitava brojilo je ostavio svoju obavijest...na akciji u Konzumu...40 % sniženje baumax...lidl nudi....ma veselje svud....
ma u biti, ja se ne ljutim na sve te sadržaje koje dobijem u sandučić ( da je računa manje ne bi škodilo) jer se i putem njih informiram o onome što se zbiva u gradu...posebno mi se sviđa izdanje Zg Newsa....osim raznih obavijesti npr o ZET-u, izgradnji cesta, popravku ovoga ili onoga nađe se i zanimljivijih tekstova....
nije na odmet znati da se otvorila nova pizzeria i pogledati ponudu ( mada već znam da neću naručiti iz nje već iz one čiji broj imam memoriran u telefonu)....
posebno me razveselila obavijest o otvaranju trgovačkog centra...nema više kilometarskih šetnji na plus 30 ili -6 po cijelom gradu da bi si našla nešto iz ljetne/ zimske kolekcije....i nema više moljenja brace da me vozi na Jankomir....juhuu...
račune lijepo skupih na hrpicu, pripremim karticu i lagano peglanje....ma super je to internet bankarstvo.....tek ga od nedavno koristim ,ali se fakat isplati....
u slučaju da drugi put u svom sandučiću nađem kakvu opomenu razlog je vjerojatno vjetar koji je odnio sadržaj kojemu je bilo mjesto u sandučiću, ali nije bilo suđeno:-)
no, ono što treba biti bit ovoga posta je: nisam protiv nikakvih letaka, časopisa, obavijesti i slično, ali fakat bi oni koji ih raznose trebali imati obzira kad ugledaju da je sandučić pun, a ne uguravati ono što stati ne može ....
ne samo da ono što se nađe unutra izgleda kao "kupus živi", nego je tu i još veći problem: naši do grla puni sandučići šalju finu poruku-free shop u mom domu....



| - 21:02 - ...why?.... (7) | print.... | # |

srijeda, 29.08.2007.

daleko je sunce.....

znam da postoje koraci.......

krvaviji jedan od drugoga.........


al bol mi je nagrada.....


za ono što me tek čeka.......


evo me opet........

i dosta mi je svega.......onoga što sam se pretvorila......

kukavica.......

dobro....iskusila sam i taj dio sebe......ne sviđa mi se.......

pozdravljam taj dio sebe.....dovoljno je bio na sceni......

zašto danas?


zbog poziva koji me probudio.......

zbog problema koji može biti veći, a može biti ništa......

i ona koju zovem najboljom prijateljicom sad nije tu da samnom podijeli to....

nema je.....

i drugih nema..............

nema ni tate da kaže da će sve biti ok jer on je tu.....jer on će me zaštititi...nema ga.....sad znam...sad osjećam.....
je li bila potrebna ta bol.....da stvarno osjetim koliko ga nema.......

sama sam.......i trenutno plačem iako nisam tip plačljivice.....
stisnem zube i izdržim....to je moja deviza.....
ali pukla je i ta spona....taj prag izdržljivosti.....
toliko je bilo potrebno......
toliko.....

nisam u depresiji......
samo sam dobila šamar....
šamar stvarnosti......

neke se boli nikada ne prebole.....

samo čame i čekaju pravi trenutak da zabole....

i sad bole.....

jako......toliko da ih ispirem suzama......

kad bi barem mogla vratiti vrijeme......

samo na tren.....

i zadržati se tamo......

na sigurnom......

daleko je sunce....ne vidim ga, ali znam da je tu negdje.....

i kad prođu ovi oblaci sivi i tužni....opet će biti tu....

i ja ću mu se nasmijati kad dođe.....

do tada, očima uprtima u nebo...čekam njegov izlazak.....



| - 03:18 - ...why?.... (5) | print.... | # |

ponedjeljak, 27.08.2007.

riječi koje treba reći.....

moja prijateljica....ona koju zovem najboljom.....ne javlja mi se više.....

kad sam ju zadnji put zvala pričala je rezervirano......



što sam napravila????


pa jesam i neka sam.......

kakva sam ja osoba....prilagodljiva u svakom slučaju.....

jedno duže vrijeme ( oko 4 godine) izlazile smo samo nas dvije....

ista mjesta.....

isti ljudi...........
nas dvije...................
naše priče..................
prijateljstvo.........................

ali naravno.....nešto je falilo.....meni.......
kakva je u biti situacija....ona je već skoro pa 8 godina u vezi sa mojim bratom, završila je faks, radi....izgrađen život i sad je potrebna neka viša stepenica na koju ona još nije "spremna".......znam da zvuči čudno da smo nas dvije best frendice (bar ona to meni jest), ali eto.....

počele smo izlaziti tamo negdje kad je ona bila na kraju svog faksa, a ja sam taman krenula na svoj.......

ja sam inače avaturistički tip osobe.....imam puno ljudi koje poznajem i uvijek bi si mogla naći društvo....još studiram, željna provoda, tražim osobu koju bi voljela....ma u biti ta osoba već postoji, ali nije suđeno...valjda....

ona je pak mirna, ima 2-3 osobe s kojima može ići na kavu kad ja nisam kod kuće......više voli mirne šetnje i slične stvari.....

ali ipak smo se nas dvije našle, nekako.....

i bilo mi je super izlaziti s njom......

veliki problem je predstavljalo to što nam nitko nije od muškog spola smio prići ili nismo mogle sjediti u muškom društvu zbog moga brata.....jer ne daj Bože da bi se netko mogao zagledati u mene, svi su zainteresirani baš za nju...ma istina jest ona lijepa i zgodna, onako ful , ali zar ne razmišlja kako je to ponašanje prema meni...nisam ja nikakav gabor, smatram se normalnom, neki bi rekli lipa i zgodna.,....ja bi rekla normalna....

on je dosta ljubomoran i svaki put ako bi s nekim i sjele i pričale on bi prodikovao sa svoje strane.....

još jedan problem je što sam ja navikla sa ostalom svojom ekipom imati lude provode koji su uključivali alkohol i plesanje, zajebanciju,....
ona si takve provode nije mogla priuštiti, ali ne iz financijskih razloga ,već zato što živimo u malom gradu, a ona radi na takvom mjestu zbog kojega joj takvo ponašanje nije ni "dopušteno"......

uza sve to ja sam bila u fazi preboljavanja bivšeg pa me nitko nije ni zanimao i nije mi smetalo što nam nitko nije mogao prići od muških osoba......



onda sam ja počela izlaziti na jedno mjesto u gradu gdje zabave ne fali......

dodatni razlog je i to što ON ide tamo.-.......

ona tamo ne ide opet zbog posla, ali s druge strane opet je tu utjecaj moga brata.....

on zbog posla ne izlazi toliko često s njom pa je zato i izlazila samnom.....

i što se onda dogodilo...........

izađemo van.....

idemo na mjesto po njezinoj volji.....

naravno meni misli na onom drugom......

ja hoću ići tamo, ona neće....

A mene vuče srce i zabava......

ja odem tamo, ona kući ili se nađe sa svojim burazom pa bude s njim vanka..........


i naravno nafuri se na mene.......

i onda se ja trebam oduživati i ispričavati.....

jesam jer mi je bilo žao da bude ljuta na mene jer sam ju kao ostavila na cjedilu.......

e ali ne sjeća se onih večeri kad sam zato što bi moj buraz zovnuo u zadnji tren nju da izađu, a nas dvije već dogovorile sve, ja ostala sama, pa se snađi....

ne, nisam se bunila nikada.....rekla bi joj idi....ja ću se snaći...i obično se jesam snašla.....

a nije se zapitala kako je meni..?

ma nisam ja od toga nikad ni pravila buru.....

znala je da sam prilagodljiva.....


ali zašto ona sad radi buru kad je meni nešto važno u životu?


i ja bi se sad trebala ispričavati i ne znam što.....

u biti, znala sam da se ljuti pa sam ju i nazvala da stvar riješimo.....

a ona samnom tako rezervirano........

e pa kad je tako neka tako i bude......

sad me ne zove niti mi se javlja......


znam d aće se javiti prvi put kad budu ona i moj buraz na "ratnoj nozi"...............

i tad ću ja biti rezervirana..............

e tek kad ona osjeti kako je to, onda možemo razgovarati......


ma ne znam da li shvaćate ovo što pričam...naravno ima tu milijun pojedinosti koje se mogu dodati, ali ovo je najkraće što mugu opisati situaciju.....

krivo mi je da bi izgubila nju kao prijateljicu, ali što mogu.....



eto to je jedan od razloga zašto sam sva nemirna......


ali kad budemo vodile taj razgovor reći ću joj sve što je ide....

ide i mene puno stvari, ali sad ću i ja postati zanovijetalo.....

nadalje......
ON......ma što da kažem.....
vidim da mu uopće nije bilo stalo do mene.....

ja sam to sve romantizirala......

a tu ni R od romantike......


bio mu je i ostao cilj samo sex......

i sad mi je drago što mu taj gušt nisam priuštila......

ostala sam svoja.....

i kad se u životu sretnemo jedino što će moći reći je

TO JE ONA KOJU NISAM "IMAO".......

a to što ga moje srce voli više nije važno......i veće sam boli preživjela.......
i njega ću......

e da .....počela sam učiti......dajem od sebe 60- 70 %......

ali to mi nije dovoljno....

hoću 85-90%.....

nekako se sve lakše orijentiram na učenje....evo pokucala sam u drvo da se ne ureknem:-)

želim upisati tu cijelu treću godinu....
ne želim razmišljati o strahu niti ga osjećati....

moram i hoću...jer to želim i mogu........

evo sad vas sve lijepo pozdravljam......



| - 19:02 - ...why?.... (2) | print.... | # |

petak, 24.08.2007.

sanjati...

jer što je čovjek bez snova.....sanjalački sam duh......

sve lijepe stvari....mjesta.....ljudi .......događaji.....


sve skladno.....sve jasno....kao na slici......

jednom sam frajerica koja vozi pilu na dva kotača.....vjetar u kosi.....ekipa.....provod.....

jednom sam kraj NJEGA....samo on i ja....usne na usne....mali svijet.....

jednom sam mama...kućanica....žena s karijerom.....kućica u cvijeću....savršen muž...posao...sve potpuno.....osmjesi.....

jednom sam dijete koje traži zagrljaj...luta....suze u očima...strah.....

jednom sam hrabra i puna samopouzdanja......ne može mi nitko ništa.....

jednom sam tužna i usamljena.....sjetna....nostalgična.....

jer što je čovjek bez snova.....


u njima bar mogu biti ono što želim....kad želim.....

sanjati.....

ali sve sam.....

samo ne ovo što sam sada......

snovi......
nekad tužni.....
nekad sretni.......
noćne more.....
san i java........

neka su.....
u njima mogu biti što želim.....


samo ne ovo što sam sada.........

ili sam možda sve to što sanjam......

bićem podijeljena na osobu iz snova.......

ovo ili ono......

jer što sam bez snova........

vidim i što vidjeti ne želim........

sve je tu..........

dok spavam.......
drugi svijet se odvija na mom jastuku.............



| - 01:44 - ...why?.... (5) | print.... | # |

četvrtak, 23.08.2007.

i to jer to....

ovo ljeto mi je obilježila ova pjesma:

nije ni moglo da traje

od prvog poljupca sam znala to....
a ja do kraja se dajem kao da ostariti ću sa tobom....
nemaš ti što da se kaješ....


nisi me nikad ni volio....

jer ti od prvog dana početak kraja si mi nudio....

hajde bar malo samnom pričaj....

da POPIJEMO KAFU ZAJEDNO...

a onda spakuj svoje stvari....

poljubi me....

i kaži : TO JE TO....

ako se ikad sretnemo , ti prođi...

prođi kao da se ne znamo....

jedino tako možeš mi pomoći....

da te prebolim nekako....



KAD SAMO STRANCI BUDEMO U NOĆI....
ZNATI ĆU DA SVE JE NESTALO....



| - 01:03 - ...why?.... (1) | print.... | # |

utorak, 21.08.2007.

*završnica*

prva kiša iza Velike Gospe.....stari ljudi kažu :"jesen je stigla".....
ljetu je kraj , tužna jesen vlada....nisam ni stara, nisam ni mlada -da predam se sad.-)

ma volim ja tu jesen....sjetna i tužna...sve lagano jenjava i zamire.....sve nekako postaje kao crno bijela fotografija skrivena u nekom prašnjavom albumu....
a ljeto....bilo je odlično....unatoč tome što dugo nisam poljubila željene mi usne...
stigla sam u metropolu skoro pa suznih očiju i sa čežnjom u srcu.....
raspakiravam stvari, a dođe mi da ih ponovno spakiram i vratim se doma....
sve što je lijepo kratko traje....i to je istina...nije me bilo mjesec i nešto, a kao da sam jučer otišla....
išlo se na more, noćima lumpovalo.....
opijalo se....plesalo.....rađale nove simpatije....
neki su napustili ovaj svijet.....
u završnici.....odvio se jedan odličan susret i to ovaj vikend.....grad je bio pun odličnih i nabrijanih mašina...i ja sam bila u toj povorci:-) ....ma bilo je zakon....upoznah jednu osobu iz RI.....zabrijala sam s njim.....ma nešto neočekivano i slatko....ludo na prvom mjestu....ali u mom srcu još uvijek spava on.....
grad je pokorio jedan neočekivani i tužan događaj....nastradao je jedan dečko na motoru....sprovod mu je bio na njegov 18 rođendan.....
pored toga svega uginuo mi je pas....
shvatila sam da bježim od tužnih stvari u svom životu...kad netko krene pričati o smrti jednostavno blokiram i skrećem temu....tako ću i sada...samo sam imala potrebu napisati ono što se zbilo....za sjećanje.....
hodočastila sam na Gospi od Krasnog...imala sam par zavjeta....izdržala sam do kraja....to mi je drugi put da idem i druge godine ću opet, ali svakako ću si kupiti prave planinarske čizme jer je teren dosta težak pa sam nabila i nekoliko krvavih žuljeva....i boljele su me noge jako, ali kad osvojite vrh sva ta bol nekako postane blaža......
zamolila sam Gospu da mi pokaže pravi put.....po pitanju njega...
molila sam za zdravlje svoje obitelji....
da mi pomogne da budem uspješna na faksu....
sve molitve običnog čovjeka....
ma i falila mi je ta vjera nekako...mislim da ću opet krenuti na službe.....jer nekad se osjećam tako sama i ne na pravom putu, a dok sam više vremena posvećivala Bogu, nikad nisam osjećala takvo što....

ON nije prekinuo sa svojom curom....kasnije nismo ni bili skupa....ali mrzim njegove poglede....želi me uporno držati svježe zagrijanu za njega, znate ono-ako krene što po zlu da me ima tu....
na neki način sam sretna što imam drugi život ovdje i što sam otišla jer bar ga neću gledati svaki dan....a to što ću misliti on neće znati...može samo osjećati...tako sam htjela da nešto bude između nas ovo ljeto....jer to je ipak savršeno vrijeme da se nešto dogodi ...bnar za mene....jer kući nisam tako često....a sad me neće ni biti duže vrijeme....nekako sam se pomirila s tim da idem i da ništa nije bilo, ali ostaje nada...JOŠ VJERUJEM U ČUDA I U NAS OBOJE...JER NEKE SE STVARI DOGODE KAD SE NAJMANJE NADAMO....
možda će doći naše vrijeme, a možda i ne....
o kad bi s ovom tužnom jeseni umrla i moja ljubav prema njemu....prema tom bahatom i napuhanom gadu...jer on to jest, a ja ga svjedno volim....
jer mnogima zbog njega ljubavi dužna ostajem....

ne bi nikoga drugoga osim njega ni ljubila da se nije pojavio taj lik iz RI....zovem ga Korea...nije ni tako lijep ni tako zgodan kao ovaj, a i čudan je, ali opet sam mu poklonila usne...ili ih je on ukrao...ma ne znam više ni kako se to sve zbilo....i sad sam TU....i trebam krenuti dalje.....
jednostavno odrediti stvari koje mogu, a koje ne....odlučiti za što se to borim...jer iskreno da vam kažem bila sam se pogubila u svemu...prije mi je faks bio na prvom mjestu, a sad je to mjesto izgubio, a ništa ga drugo nije zauzelo....a što je čovjek bez cilja....
možda je prije bilo lakše jer mi je faks bio jedini cilj i o ničemu drugomu nisam razmišljala....ali bome nisam ni života....i kad bi bila pala ispit sav svijet bi mi se rušio....a ne želim ni to više,....
moram samo dobro organizirati vrijeme i imati više manje sve....
stanje u obitelji...pa ne znam što da vam o tome pričam....
nekako sam najviše izbivala iz kuće....
uvijek sam bila vjetropir, a sad to treba pomnožiti sa 4....
sve je drugačije bez tate...kao da više i nismo obitelj...srednji brat i mama su na jednoj strani, najstariji brat i ja, dva ekstrema svaki na svojoj....
ja vam više nemam suza...samo ponekad me stegne oko srca i tad boli, ali opet prođe i tako ponovno....nisam ni toliko posjećivala očev grob...ovo je prvi put da sam otišla, a da prije toga nisam bila...možda se ljuti na mene pa mi mi ni neda da dolazim......

što sada dalje....?
definitivno se primiti knjige i učiti...moram upisati tu treću godinu....
i definitvno ne planiram provesti cijelo vrijemke čameći u stanu....više druženja i akcije uz obaveze...
i definitvno natrag na UN jer mamina kuhinja me dotukla.....
sve iznova....
vrijeme brzo leti.....i Nova godina će uskoro kako je krenulo.....
krenimo onda:-)
a prije toga idem vidjeti što se zbiva kod vas....
pusu vam šalje vaša Kia....



| - 19:55 - ...why?.... (3) | print.... | # |

srijeda, 08.08.2007.

nikada mi neće biti jasno.....

i umrijeti ću, a da neću prozreti ljudski um....
svoj um...
zašto činim stvari koje činim.....
zašto je nebo plavo.....
a stijene tvrde....
svako zašto ima svoje zato.....
ali opet zašto.....
poslao si poruku.....i nije bila lijepa...svatko bi to zaključio....
nisam ni ja lijepo odgovorila.....
ali čemu sve to......
čekala sam ZNAK....i dobila sam ga....jedno je sigurno....
GOTOVO JE....
zašto uljepšavam ono što lijepo nije.....
jer vjerujem svom srcu....
jer do ovoga trenutka nije kucalo tako ludo.....
jesam li i ja u tebi izazvala bijes kao što si ti meni.....
ako si tako mislio nisi ni morao pisati.....
a bome dugo ti je i trebalo....
ma blesava sam ja skroz....
JA
DOKTOR ZA TUĐE LJUBAVNE PROBLEME.....sa svojima ne mogu izaći na kraj.....
o kako je ludo to srce....
i zašto se ponašam onako zbog čega sam davno drugima sudila.......
u istom momentu te tako želim, a tako mi izazivaš mučninu..........
joj....još samo malo.....još malo i sve će proći....
dosadna sam već sama sebi....
zbog tebe sam danas suznih očiju bila .....e pa neću opet....
neću....boli odviše......
NEĆU VOLJETI IZGUBLJENO,.........



| - 19:54 - ...why?.... (12) | print.... | # |

tjeram po svome

dovoljno je da
netko namigne
pa pomisliš na neki tajni znak....
život gradiš sam
treba samo malo sreće,
više pameti....
dišem čisti zrak....
a onda pojavi se NETKO
pa ti kulu sruši
ne pita za cijenu,
a ti od bola umoran.......
ti u oči gledaj sve,
ljude slomi najače,.
budi slobodan.....
idi sad......
AKO JE GRIJEH ŠTO VOLIM
VOLJET ĆU TE VJEČNO
NEKA JE DUŠA MOJA
TVOJE TAJNO MJESTO.....
I KAD MI SRCE KAŽE IDI
NE JA, NE SLUŠAM GA
VEĆ TJERAM PO SVOME
I NE MISLIM O TOME...........



i ne javlja se on....
kaže da imam opasan pogled...
a opasno me gleda....
skoro pa ga ej strah....
i ne javlja se on...
ni poruku da napiše....
da li mi misao pokloni
ja to ne znam....
mojih tisuću je upućeno njemu....
kao da ga strah....
da bi me volio....
da bi mi se pokorio...........
o što s tobom ne valja....*?
suzu sam ti vidjela....
ista bol kao i moja....
biti ćeš nijem, ljubavi moja, vjeruj mi...
vrijeme učini svoje....
stijene od nas....
prah od njih....
o ljubavi moja....bježiš od mene....
a tu sam da s tobom podjelim i tu suzu....
ne mariš za mene....ni poruku....ni misao....
a tužna sam.....
i razočarana.....
i tiho u sebi i ja patim za bijegom....
od tebe....
i da te bar ne vidim više....i znam da nećeš biti moj....sad ni uskoro....
znam to....
ali ne mogu više....da se borim s tobom....
još je gore što ne mogu ni protiv sebe....
biti ćeš moja ljubav...
i ako je grijeh što volim......
moj pgled te uvijek čeka.....
ne mogu te izbrisati...
ne želim.........
ali do vraga i ti....
pošalji mi znak....sruši i tu kulu....ionako je od vjetra građena....
učini nešto, ali razbij ovu tišinu...



nisam svoja....niti mogu biti...izluđuju je me ON.....
malo ga bi, a malo ga ne bi.......
e k vragu će i sve to....
može li malo jednostavnije sve to....?
ili da prihvatim da je KRAJ?
ili da još malo čekam, mžda dobijem kakvi ZNAK?



| - 01:55 - ...why?.... (4) | print.... | # |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.